Apartmani Čoko

LoginRegister
Home » O Omišu
A+ R A-

Omiš

E-mail Print PDF
Zemljopisni položaj

Omiš je gradić u srcu Dalmacije, na ušću rijeke Cetine. Nalazi se 21 kilometar jugoistočno od najvećeg dalmatinskog grada Splita, na Državnoj cesti D8. Područje Grada Omiša zauzima 266,20 km2 i proteže se od Duća na zapadu do Brela na istoku. Graniči s općinama Dugi Rat, Dugopolje, Trilj, Cista Provo, Šestanovac, Zadvarje i Brela te s Gradom Splitom.
Sinaj je predio Omiša koji se nalazi uz zapadnu obalu rijeke Cetine, sve do njena ušća u Jadransko more.

Gradska naselja

Gradska naselja Omiša su[1][2]: Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čisla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Nemira, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišići, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac i Zvečanje.

Povijest

Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7. stoljeća. S obzirom na poziciju Omiša kao važne veze s unutrašnjošću, to nije bilo duga vijeka. Povijesno središte ondašnjeg Omiša je bilo smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime "Cetina" potječe od frigijske riječi Zetna u značenju "vrata", jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata.
Ušće Cetine i dio grada Omiša
U antičkom se razdoblju naselje Oneum vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima, gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka i novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija (Tiberius - A.D. 14-37; Claudius - A.D. 41-54 ), a najvjerojatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili cesti, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.
Nedaleko od tog nalazišta mramorni je portret rimskog cara Tiberija i jedan veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog rimskom caru Augustu (Augustus - 27 B.C. - 14 A.D.). Da se radilo o većem i važnijem naselju u antičko doba svjedoče i rimski grobovi, te nadgrobne stele i sarkofazi koji postoje na omiškom starom groblju.


Omiš na početku 20. stoljeća.
U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili se napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka, pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom.
Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo veoma važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.
Omiški gusari koristili su brodove na vesla, tzv. Omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika Omiških strijela bio je plitki gaz, koji im je omogućavao pokretljivost, kao i brzo povlačenje u korito rijeke Cetine u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) nije se vidio jer je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi pokušali slijediti gusare. Na lijevoj obali rijeke Cetine bila je izgrađena i mala tvrđava (Gomilica), koja je danas sasvim porušena, a čija se uloga povezuje s Mostinom.
Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Četrnaesto stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I.; bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca, koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda te bosanski vojvoda Stjepan Kosača.


Stara zgrada u Omišu, u glavnoj ulici Fošal
Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša su se u to vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve. Od tog su ribolova morali davati Mlečanima jednu desetinu ulova ribe, a često su se sukobljavali i s ribarima koji su na isto lovište stizali s obližnjeg otoka Brača.
Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.
Tek dolaskom industrije i turizma na početku 20. stoljeća Omiš počinje ponovo uzlaznu putanju u svom razvoju. O bogatoj kulturnoj baštini ovog gradića govore danas brojni spomenici kulture. Takva je, na primjer, crkva sv. Petra na Priku (na desnoj obali rijeke Cetine), koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).

Login

Register

*
*
*
*
*

* Field is required